Paolin izazov je pjevati i plesati na pozornici pred publikom 

Moj prvi sastanak s mentorom, velikim Lucom Wardom, prošao je u vihoru oprečnih emocija. 
Shvatila sam da ne sanjam. Da je to stvarno. 
Bilo je to uoči mog 50. rođendana. U tom se trenutku mišljenje koje sam imala o svom dotadašnjem životu iznenada promijenilo nabolje, a moj život postao bogatiji i živopisniji. 
Ta je Paola postala bezvremena. 
Kao da mi je darovano dragocjeno vrijeme. 
Uz Lucu sam se odmah opustila. 
Čitali smo scenarij za mjuzikl Mamma Mia!, istovremeno se šaleći na zajedničkom rimskom narječju, kako bismo umanjili moje uzbuđenje, kao i sveprisutnu ozbiljnost i predanost poslu. 
Uloga Donne bila je kao stvorena za mene. Zaljubila sam se u nju već na samome početku. 
Moja uloga osloboditeljice započela je u tom trenutku!
Vodila me moja borbenost, a ne moji krhki i nestabilni gležnjevi. Dosta ih je više bilo.
„Punom parom naprijed, Paola“, rekla sam si.

Evo nas na drugom sastanku s mentorom Lucom. 
Sjajno, danas smo započeli s kombiniranjem govora i glazbe. 
Najprije odaberi najintenzivnije i najprikladnije prizore. 
S.0.S. na talijanskom, kao i predivna The Winner Takes It All.
Ne trebam vam ni reći da je popularna Abba opet pobijedila. 
Trnci i čarolija. 
Stižemo, san postaje java!
Sretna sam!
Presretna!
Vraćam se kući s tog drugog sastanka nevjerojatno sretna!

Aprilia, srpanj 2019.
Doista je vruće!
Ali moramo nastaviti!
Imamo treći sastanak!
Kada bih barem mogla imati tisuću sastanaka sa svojim mentorom Lucom Wardom.
Iako me brine ishod mog izazova, u tom čudu iščekivanja potpuno sam svjesna kako ću teško opet imati takvu privilegiju u životu. 
Od trenutka u kojem sjedam u automobil kojim se vozim do studija u Rimu, trudim se polagano uživati u svakom pojedinom trenutku kako bih ih sve zapamtila i dodala u slagalicu najljepših uspomena iz svog života. 
Danas ćemo glumiti i pjevati. 
Prizori polako poprimaju oblik i oživljavaju.
Glazba nas uzbuđuje i nadahnjuje. 
Još nam samo malo nedostaje, odnosno barem sam malo samouvjerenija. 
Donna počinje zauzimati Paolino mjesto. 

Neki ljudi vole kolovoz zbog zasluženih odmora i ljetovanja. 
Ja sam željela da kolovoz prođe istoga trenutka. 
Nedostajala su mi Lucine poduke.
Bila sam tjeskobna i prestrašena. Gdje god sam bila, vježbala sam i pjevala i mislim da su ljudi oko mene bili uvjereni da sam luda!
Što učiniti s ovim srcem koje krene udarati sto na sat pri samoj pomisli na izazov? Tko ga može zaustaviti? Nitko!
Rujan je napokon stigao!
Svjesna sam da je ciljna ravnina tu iza ugla, veoma blizu, i osjećam čaroliju adrenalinskog poleta!
Prisustvujem posljednjim probama s Lucom, koji mi je sada ne samo mentor, već i dragi prijatelj. 
Jedva sam čekala pokazati mu svoju izvedbu. Više nisam morala gledati u scenarij jer sam ga napokon naučila napamet. 
Luca me naučio kako se kretati i objasnio mi je kako je publika u kazalištu poput „četvrtog zida“ kojemu se uvijek obraćamo, ali to nikako ne odajemo. 
Spontanost je na prvome mjestu.
Doista sam postala Donna, protagonistica, ali svoja Donna. Nisam je preslikala od drugih. Bila je to moja osobna verzija Donne, ona koju sam osjećala, ona koja je pristajala Paoli. 
Na rastanku od Luce, jedva sam suspregnula suze. 
Naš posljednji sastanak značio je da moj san postaje java. Nisam željela biti sretna samo u svom imaginarnom svijetu ili u svojim uspomenama, kao što je to često slučaj. Željela sam biti sretna u tom trenutku. 
Bila sam sretna u tom trenutku!
Sretna sam sada!
Milano me čeka!
Ne znam kako će se stvari odvijati dalje, ali znam da sam dorasla izazovu i da ću dati najbolje od sebe. 
Hvala još jednom svima koji su vjerovali u mene.
Volim vas.

Dana 11. rujna 2019. godine uskočila sam na vlak koji će me odvesti u Milano, noseći sa sobom kofer pun pažljivo odabrane odjeće, za koju sam se nadala da će pristajati mojoj izvedbi. Debitirat ću za samo dva dana. Ne mogu vjerovati.
Moj mentor Luca Ward rekao mi je da ostanem smirena te da, prije svega, ostanem svoja. Dodao je i da ću se pretvoriti u Donnu, a da to neću niti primijetiti. 
Lik koji sam toliko dugo proučavala i koji osjećam svojim. 

Napokon sam upoznala Giacoma Buccherija, glumca koji će nastupati u ulozi Sama u mjuziklu Mamma mia!, koji smo postavili na kazališne daske. 
Odmah mi se svidio. Opuštena sam s njim i podržava me. 

U ovim visokim potpeticama ne osjećam čak ni gležnjeve, koji me, nekim čudom, drže uspravno. Još je jedno čudo prisutno: osjećaji i adrenalin pomiješani sa sviješću da živim svoj san. I dok na mene stavljaju mikrofon, stiže i moja obitelj nakon dugog putovanja iz Rima. Snažno se grlimo. 
Stigao je i taj trenutak, pozornica me čeka. Sve se odvija pod majstorskom palicom sjajnih redateljica Laure Campanello, Michele Mantovan i Carolyn Smith.
Ponašam se kao da sam s prijateljima u dnevnoj sobi, iako se u stvarnosti nalazim u prepunom kazalištu: neki od gledatelja stoje na nogama, a drugi nisu ni uspjeli ući jer su sve ulaznice rasprodane!
Giacomo i ja glumimo i pjevamo kao da osim nas na sceni nema nikoga!
Nevjerojatan pljesak budi me iz tog sna. Gomila ljudi iskazuje mi svoju ljubav. 
Opijena radošću i izvanrednim osjećajima dajem svoj prvi intervju. Kunem vam se, ne sjećam se nijednog pitanja koje su mi postavili!

Uspjela sam! I ovaj je izazov uspješno prevladan! Ali sama to ne bih uspjela napraviti. Iza mene stoje ljudi koji su vjerovali u mene i koji su me nadahnuli svojom snagom i upornošću.

Hvala, Liberate Life. Uspomene će trajati cijeli život i nitko mi ih neće moći oduzeti, čak ni za sto godina.

Napomena: Prije pokretanja vlastitog fizičkog izazova, važno je konzultirati se sa svojim liječnikom.